Thymus (x citrodorus) fragrantissimus
(Timjan)
Mirisni timijan je polugrmovita, zimzelena biljka s odrvenjelim stabljikama koje nose sitne izdužene listove tamno-zelene boje. Gustog je habitusa pa je stoga pogodna za stvaranje niskih živica ili za obrubljivanje cvjetnjaka ili mirisnih gredica. Ova je vrsta posebna po tome što ima balzamičan miris koji podsjeća na aromu naranče te nema gorak okus. Timijan sadimo na sunčan položaj u škrtu i propusnu zemlju koja neće biti natopljena vodom tijekom zime. Odlično se uzgaja u vazama koje se mogu smjestiti pokraj kuhinje kako bi svježi aromatični listovi uvijek bili na dohvat ruke je pospješuje probavu "teške" hrane. Biljka cvjeta va vrhovima izboja sa sitnim blijedo ružičastim cvjetovima koji se isto kao i listovi mogu koristiti u kulinarstvu ili kao dekoracija u raznim salatama i drugim jelima. Nakon cvatnje poželjno je biljku podrezati kako bi ostala gusta i kompaktna. Timijane orezujemo u "zeleno" a nikad u drvo pogotovo kod starijih busenastih primjeraka jer slabo tjeraju nove izboje iz starog drva. U vrtlariji smo uzgojili i sortu s potpuno bijelim cvjetovima Thymus fragrantissimus "Kalićis white profusion". Od listova timijana možemo spraviti fini čaj te ga u kombinaciji sa žalfijom (Salvia officinalis) možemo koristiti u liječenju upale grla i kašlja. Usitnjene suhe listove možemo koristiti u kombinaciji sa suhim cvjetovima lavande kao repelent za moljce u ormarima. Esencijalno ulje timijana (bogato timolom) djeluje antiseptično te se koristi u farmaciji i kozmetičkoj industriji kao dodatak zubnim pastama.
Stachys officinalis (Betonica officinalis) Ljekoviti čistac
Čistac je livadska trajnica koja tvori gusti busen lancetastih listova svijetle zelene boje sa narovašenim rubom lista. Rasprostranjena je po čitavoj Europi. Naraste ovisno o kultivaru i
podneblju do 80 cm visine. Traži sunčano do polusjenovito stanište te voli tla bogata hranjivim tvarima. Bogato i dugo cvate početkom ljeta na visokim stabljikama
s gustim cvatovima svijetle purpurne boje koji su često u donjem djelu isprekidani. U vrtlariji uzgajamo nekoliko sorti čistaca od kojih su neke i naše selekcije sa svijetlo ružičastim cvjetovima
i kompaktniju sortu sa sjajnim purpurnim cvjetovima. Cijenjena je ljekovita biljka još iz davnine (lječenje rana) te bi svakako trabala biti prisutna u svakom vrtu.
Helenium autumnale (Helenij)
Helenij je jednostavna trajnica porijeklom iz sjeverne Amerike (Missouri) gdje raste na vlažnim livadama ili na staništima uzduž rijeka, potoka i jezera. Visoka je trajnica koja zna narasti do
150 cm u visinu te stvara gusti busen. Stabljike su uspravne i šuplje, tamno zelene boje te nose dugo lancetasto lišće. Helenij sadimo na sunčani položaj u hranjivu zemlju s puno humusa. Zemlja se nikad ne smije posve isušiti je biljka ne tolerira sušu. Cvatnja počinje krajem ljeta te se ona nastavlja čak i do prvih mrazeva. Na vrhu svake stabljike
pojavljuje se mnoštvo cvatova sastavljeni od centralnog diska koji je okružen velikim laticama sa trodijelnim rubom. Boja latica i centranog diska varira od prirodne žute pa sve do crvene
prelazeći preko svih mogućih međunijansi. S prihranom ne valja pretjerivati jer će u protivnom heleniji narasti u impozantne biljke. No, postoje i mnogi niži, patuljasti kultivari. Nakon cvatnje
stabljika koja je cvala počinje odumirati te se pri dnu stvaraju novi izboji za sljedeću godinu. Nakon cvatnje stabljike bi trebalo prikratiti na pola dužine kako vjetar ili sama težina stabljika
ne bi iščupali mlade izboje. Biljke su sklone pepelnici ukoliko su posađene na krivo mjesto ili ako nemaju dovoljno vlage. Kombinacije: Geranium, ukrasne trave, Rudbeckia, Echinacea,
Achillea.
Chrysopsis “Golden sunshine”
(Zlatni zvjezdan)
Zlatni zvjezdani su biljke porijeklom iz sjeverne Amerike koje rastu na suhim pjeskovitim, dobro dreniranim tlima. U rod Chrsyopsis svrstani su svi zlatni zvjezdani koji imaju dlačice u obliku
flagela. Chrysopsis je visoka trajnica koja može narasti do 160 cm u visinu. Stvara gusti busen čvrstih i visokih stabljika koje su u cijelosti prekrivene
dlačicama. Listovi su lancetasto do lopatičastog oblika, tamne zelene boje i gusto prekriveni dlačicama. Biljka cvate krajem ljeta na vrhovima izboja, s mnoštvo velikih zlatno-žutih cvjetova koji
dugo traju. Nakon cvatnje stabljike se polako osuše te se u podnožju stvaraju novi izboji za sljedeću godinu. Biljci odgovara topli sunčani položaj te je odlična i jednostavna biljka za priobalna
područja.
Berkheya purpurea
Berkheya je bodljikava ljepotica porijeklom iz južne Afrike gdje raste na planinskim padinama (1500 - 3000 m nadmorske visine) u regiji sa ljetnim režimom kiša. Jedina je vrsta u svome rodu (od preko 70 vrsta) koja cvate s blago ljubičastim cvjetovima (ostale cvjetaju žutim ili bijelim cvjetovima). Biljka tvori gustu rozetu linearnih listova sa zaobljenim vrhom svijetle zelene boje koji su prekriveni sitnim bijelim dlačicama a rubovi su ukrašeni velikim oštrim bodljama. Veliki cvjetovi (do 5 cm u promjeru) pojavljuju se u skupinama na vrhovima stabljika. Istovremeno nože biti otvoreno više cvjetova. Iako biljka ima dobru "armaturu" puževi rado pojedu mlade listove u rano proljeće pa ih stoga treba zaštiti. S obzirom na to da biljka potječe s južne hemisfere njezin aktivni ciklus rasta započinje krajem ljeta (proljeće na južnoj hemisferi) te je tada najpovoljnije vrijeme za sadnju. Biljka stvara dugi vretenasti korijen te jednom kada se dobro ukorijeni može preživjeti i duža sušna razdoblja.
Centaurea atropurpurea (tamnocrvena zečina)
Zečina je rozetasta trajnica koja stvara guste busene duboko urezanih listova tamno zelene do sive boje. Cvjeta početkom ljeta velikim cvjetovima tamne crvene boje koji izgledom podsjećaju na
cvjetove čičkova. Naraste do 75 cm te traži dobro drenirano tlo na sunčanom položaju. Prirodno je rasprostranjena na Balkanu i u Rumunjskoj na kamenjarima niske nadmorske visine.
Leucanthemum maximum
(Vrtna ivančica)
Ivančica je biljka porijeklom iz Francuske i Španjolske koja se udomaćila uzduž cijele srednje i južne Europe. Pripada porodici Asteraceae te ime roda znači "bijeli cvijet". Mnogo se vrsta nalazi
u tom rodu ali najpoznatija je upravo vrtna ivančica, omiljena biljka starih seoskih vrtova kojima daje poseban draž svojom jednostavnom ljepotom. Ivančica je
trajnica busenastog habitusa visine do oko 70 cm koja cvate krajem proljeća i početkom ljeta. Veliki bijeli cvjetovi pojavljuju se pri vrhu snažnih stabljika koje su ponekad tamne ljubičaste
boje. Cvatnja je bogata i raskošna a cvjetovi mogu imati promjer i do preko 5 cm. Odstranjivanjem ocvalih cvatova produžuje se cvatnja. Ivančica može uspijevati na sunčanim ili polusjenovitim
položajima a traži bogatu, hranjivu vrtnu zemlju. Ukoliko se sadi na sunčane položaje treba ju redovito zalijevati pogotovo u vrijeme cvatnje. U primorskim krajevima poželjno je biljku saditi u
polusjenu ili na neko mjesto gdje neće cijeli dan biti na jakom suncu. Nakon cvatnje biljku možemo porezati na pedalj iznad tla kako bi se obnovila i stvorila novi busen svježeg lišća. Ako su vam
dosadile standardne bijele sorte potražite neke druge hibride koji imaju drugačije latice ili veće odnosno manje cvjetove. Na slikama možete vidjeti tri posebne sorte koje trenutno testiramo:
Christine Hagemann - sorta s velikim cvjetovima , lancetastih latica i s velikim bijelim centralnim diskom; Old court variety - starinska sorta s tankim izduženim laticama te sortu Lacrosse s
malim bijelim cvjetovima čije latice imaju oblik koji podsjeća na bijele plastične žličice za miješanje kave.
Dryas x suendermannii (Drijas)
Dryas je zanimljivi niski pokrivač tla iz porodice ruža (Rosaceae) za kamenjare na sunčanom ili polusjenovitom položaju. Odlična trajnica ovalnih listova, svijetle zelene boje s valovitim rubom
koji podsjećaju na listove hrasta. Brzo stvara guste tepihe te bogato cvate bijelim, povijenim cvjetovima, koji se pojavljuju na kratkim peteljkama iznad listova, od proljeća pa sve do ljeta. Nakon cvatnje stvaraju se jako dekorativne "fuflaste" sjemenske glavice nalik na one pulsatile ili geuma. Dryas x suendermannii je hibrid između dviju vrsta:
Dryas octopetala (iz cirkumpolarnog pojasa) i Dryas drumondi (iz Sjeverne Amerike). Porodica drijasa je jedinstvena u obitelji ruža zbog toga što cvjetovi imaju osam latica a ne 5 kako je
uobičajeno u toj obitelji. To su trajnice koje prirodno rastu visoko u planinama te su prilagođene niskim temperaturama te jakoj svjetlosti i suši. Dryasi stvaraju simbiozu s bakterijama iz roda
Frankia koje fiksiraju dušik. Zanimljivo je i to da se pelud drijasa koristi za datiranje fosila iz dva geološka razdoblja koja su i po tim biljkama dobila ime: mlađi i stariji
drijas.
Aster alpinus 'Dunkle Schöne'
Alpski zvjezdan je niska i gusto busenasta trajnica. Listovi su izduženi, lancetastog oblika i tamne zelene boje. Cvate velikim cvjetovima, tamnije plave boje na visokim peteljkama. Polako se širi te stvara niski zeleni tepih. Odlična rano cvatuća biljka za kamenjare. Može se koristiti i kao pokrivač tla te kao obrub na gredicama. Naraste do 20 cm u visinu. Poluzimzelena. Zvjezdanu odgovara propusno, dobro drenirano tlo na sunčanom položaju.
Dorycnium hirsutum
(Čupava bjeloglavica)
Samonikla niska polugrmovita trajnica našeg primorja. Stanovnik je otvorenih kamenjara i otvorenih staništa uz rubove hrastovih šuma, iznimno otporan na sušu. Cijela je biljka zeleno-plave boje i prekrivena stršećim dlakama. Listovi su mali i peterodijelni. Grane su jednogodišnje te se na njihovim vrhovima pojavljuje mnoštvo ružičasto-bijelih, razmjerno velikih cvjetova. Odlična biljka za kamenjare i obrub gredica.
Dracocephalum argunense Fuji blue (Zmajeva glava)
Busenasta, listopadna i gusta trajnica porijeklom iz sjevernoistočne Azije. Stvara uspravne stabljike koje nose lancetasto-igličasto lišće tamne zelene boje i lagano prekriveni sitnim dlačicama. Cvate modrim cvjetovima krajem proljeća i početkom ljeta. Nezahtjevna trajnica koja se može saditi u kamenjare ili u miješane gredice u kombinaciji s drugim trajnicama. Naraste do 30 – 40 cm u visinu. Starije biljke podnose sušu.
Phuopsis stylosa (Asperula, Crucianella) “Pretty pink”
Rijetka trajnica, porijeklom s Kavkaza, koja se ne susreće često u našim vrtovima. Phuopsis je puzava trajnica mekih izboja koja je odlična za pokrivanje suhih, sunčanih položaja. S vremenom stvori gusti tepih lijepih igličastih zelenih listova. Izboji i listovi imaju dosta grubu teksturu. Cvate intenzivnim ružičastim, loptastim cvjetovima iznad lišća od proljeća do ljeta. Nakon cvatnje dobro je biljku orezati kako bi ponovo procvala tijekom rane jeseni. Naraste 20 – 30 cm u visinu. Za dobar rast Phuopsis treba lagani pjeskoviti supstrat. Teška i natopljena tla nisu pogodna za tu biljku.
Stachys macrantha (syn S. grandiflora, Betonica grandiflora)
Busenasta trajnica porijeklom iz brdovitog Kavkaza. Stvara gusti busen ovalnih listova, tamne zelene boje sa narovašenim rubom te pomalo prekrivene dlačicama. Cvate ružičasto ljubičastim cvjetovima na visokim stabljikama iznad listova krajem proljeća i početkom ljeta. Ova se vrsta uglavnom uzgaja zbog predivnih cvjetova. Odgovara joj sunčani položaj u kontinentalnim krajevima dok u primorju dobro ju je saditi u laganu polusjenu. Naraste do visine od 60 cm. Odgovara joj bogato ali dobro drenirano tlo. Upotrebljava se u miješanim gredicama u kombinaciji s drugim trajnicama i ukrasnim travama.
Zephyranthes rosea
Lukovičasta biljka iz porodice Amarilisa koja cvate velikim ružičastim cvjetovima. Prirodno je rasprostranjena u Peru-u i Kolombiji te raste na otvorenim livadama. Podnosi sušu te prirodno cvate krajem ljeta nakon prvih jakih kiša ili oluja koje dobro natope tlo. Odlična biljka za mediteranske vrtove jer podnosi tek blagi mraz (-5C).
Westringia fruticosa (syn rosmarinifolia) (Australski ružmarin)
Westringia je gusti i okrugli zimzeleni grm koji raste na istočnim obalama Australije. Otporan je na posolicu, sušu i jaku toplinu. Grane ovog grma su bijele, četverobridne i prekrivene gustim bijelim dlačicama. Listovi su lancetasti, izduženi te sivo-zelene boje i prekriveni finim dlačicama. Cijela biljka svojim izgledom podsjeća na ružmarin ali nažalost nema njegovu karakterističnu aromu. Cvate uzduž grana u pazušcima listova, malim bijelim do plavim cvjetovima. Cvatnja je diskretna jer cvjetovi nisu koncentrirani na jednom mjestu nego su raspoređeni po čitavom grmu. Najviše cvate u 10. i 11. mjesecu ali se novi cvjetovi pojavljuju i kroz cijelu godinu. Australski ružmarin raste dobro na svim laganim tlima s dobrom drenažom. Iako podnosi sušu dobro ga je redovito zalijevati kako listovi ne bi požutili a grane ogolile u donjem djelu. Ne podnosi vrlo niske temperature (-5˚C) pa se u kontinentalnim krajem može uzgajati kao lončanica. Uzduž obale može se saditi na otvoreno ali na zaštićeni položaj od hladnih zimskih vjetrova. Odlično podnosi orezivanje pa je pogodna za živice te za stvaranje raznih geometrijskih figura.