Močvarne perunike su uz lopoče, kraljice svih vodenih vrtova. Obilan izbor vrsta i kultivara iz gotovo cijelog svijeta, omogućava stvaranje prizora u kojima možemo uživati cijelog proljeća. Bogatstvo boja cvijeta, razne visine vrsta, boje i teksture lišća unose dinamiku u nasade bilja na obalama jezera, potoka i u močvarama. Unose šarenilo i razbijaju zelenu monotoniju drugog močvarnog bilja.

U tu kategoriju biljaka spadaju dvije grupe perunika: prva se grupa sastoji od pravih močvarnih perunika koje rastu cijele godine u vodi dok se druga grupa sastoji od vrsta koje rastu u vlažnoj zemlji te su pod vodom samo u određeno doba godine ili u izvanrednim slučajevima kada se pojave poplave. U prvu grupu spadaju slijeće vrste: I. pseudacorus, I. virginica, I. versicolor, I. laevigata, I. lousiana, I. fulva i I. prismatica.
U drugu grupu spadaju I. ensata, I. sibirica, I. setosa te I. missouriensis.
Cvatnja ovih biljaka odvija se od početka svibnja pa sve do kraja lipnja kada cvjetaju kasne vrste. Boje cvjetova su šarolike i pokrivaju gotovo svu paletu boja. Vrlo je često u močvarnim perunikama da se cvjetovi pojavljuju visoko iznad sabljastih listova na čvrstim stabljikama. Broj cvjetova po stabljici varira od jednog pa sve do šest.
Prve vrste koje cvjetaju u svibnju su I. versicolor, I. setosa i I. prismatica. Slijedi I. pseudacorus, sredinom svibnja a, potom slijede I. virginica i I. laevigata. Sredinom lipnja cvjetaju I. missouriensis, I. fulva, I. lousiana te sibirske perunike (I. sibirica). Krajem lipnja zadnje cvjetaju sorte I. ensata. U kontinentalnim krajevima močvarne perunike cvjetaju sedmicu-dvije kasnije.
Sve vrste rastu iz snažnih rizoma koji se ovisno o vrsti brže ili sporije šire. Iz rizoma se razvija mnogo korijena što omogućava biljkama da se dobro zakorijene ali i da spriječe eroziju tla primjerice ako su posađene uz obalu potoka ili rijeke. Također ta im osobina omogućava da se koriste i u svrhu fitodepuracije vode.
Mnoge vrste podnose sezonska isušivanja i sezonske poplave. Tijekom isušivanja biljke odbace većinu lišća te se povlače u tlo kako bi smanjile potrošnju vode i kako bi ostale na životu. Jednom kada voda ponovno postane dostupna biljke će započeti ponovno s rastom. Valja napomenuti da je većina vrsta listopadna te gube lišće nakon prvih mrazeva.

Uzgoj i njega
Perunike su bezbrižne biljke i zahtijevaju minimalnu njegu tijekom rasta. Osim povremenog čišćenja ocvalih cvjetova i odstranjivanja ružnog lišća druga njega nije potrebna. Močvarne perunike su ovisne o sezonskim varijacijama u dužini dana, temperature vode i tla koje ih induciraju da na jesen započnu s pripremama za hibernaciju a na proljeće da ponovno započnu s rastom i cvatnjom. Sve se vrste početkom proljeća čiste od starog lišća kako bi sunce doprlo do rizoma i zagrijalo ga te stimuliralo ponovan rast.
Sve vrste močvarnih perunika vole sunčane položaje s najmanje šest sati direktne sunčeve svjetlosti. Neke vrste poput I. ensata rastu lijepo i u laganoj polusjeni. Sorte i vrste s bijelim i svijetlo plavim cvjetovima uzgajamo u polusjeni kako se cvjetovi ne bi spržili na suncu. Ako se biljke uzgajaju u polusjeni uvijek se biraju položaji s jakim jutarnjim suncem. U primorskim krajevima, s toplim dugim ljetima biljke uzgajamo u polusjeni. Dubina sadnje perunika ovisi prvenstveno o vrsti. Te podatke možete naći na sljedećoj stranici – Dubina sadnje močvarnih perunika.
Supstrat za sadnju varira od vrste do vrste. Baza supstrata je teška zemlja bogata glinom koja može upiti i dugo zadržavati velike količine vode. Slijede manje količine pijeska te humusa. Kupovni tresetni supstrati nisu pogodni za sadnju jer osim što isplivaju na površinu nakon potapanja, raspadaju se u vodi te tvore hranjive tvari koje pospješuju rast algi i mnoge druge tvari koje mogu biti toksične za živa bića u jezeru. Biljke se prihranjuju s organskim gnojivom i sporo otpuštajućim gnojivom koji se pomiješaju u supstrat prilikom sadnje. Neke vrste kao I. ensata, I. setosa i I. laevigata vole tla kiselkaste reakcije (5 - 6) pa se u mješavinu za sadnju dodaje kiseli treset ili sumpor kako bi se pH snizio. Većina vrsta uspijevat će u supstratu čiji pH varira od 6 -7 dok neke kao I. pseudacorus, I. missouriensis, I. virginica i I. lousiana toleriraju i alkalne supstrate (8 -9).
Močvarne perunike zahtijevaju puno hranjiva tijekom rasta budući da na prirodnim staništima rastu u područjima koji obiluju organskim tvarima. Što ih se više hrani to postaju veće i jače te bogatije cvjetaju. S prihranom treba započeti kada se temperatura vode počne stabilno kretati oko 15 stupnjeva te se potom nastavlja jednom mjesečno. S prihranom se prestane mjesec dana prije prvog očekivanog mraza.
Zimska je njega malo drugačija od vrste do vrste. Vrste koje rastu tijekom cijele godine u vodi lako se pripremaju za zimsko mirovanje. Kada voda postane hladna a biljke odbace žuto lišće vrijeme je za čišćenje. Nije potrebno vaditi te vrste iz jezerca i spremati ih na suho mjesto. Također nije dobro vaditi iz jezerca biljke koje su posađene u lonce i pustiti ih vani da se zalede suhe. Perunike iz druge kategorije u načelu ne vole biti potopljene u vodi tijekom zime. Te biljke neće preživjeti smrzavanje ako su potopljene. Bez ikakvih problema izdrže mraz ako su posađene u močvarnoj zoni s rizomima iznad površine vode na nešto sušoj poziciji. Mogu se uzgajati na obalama jezerca ili potoka koja tijekom zime neće biti poplavljena. Ako su vrste iz druge kategorije perunika posađene u loncima treba ih smjestiti u neku gredicu i malčirati suhim lišćem.
Močvarne perunike sade se u široke i plitke posude kako bi rizomi imali mjesta za rast.
Biljke prilično brzo prerastu vaze. Vrlo se često događa da rizomi počnu pritiskati o stijenama veze kako bi mogli dalje rasti. Vaze mogu ili puknuti pod pritiskom rastućeg rizoma ili biljka može iskočiti van iz vaze. U tome su jako vješte louisiana perunike čiji rizomi u jednoj godini mogu narasti 30 – 50 cm u dužinu.
U hladnim se krajevima biljke sade krajem ljeta ili u rano proljeće dok se u toplijim krajevima sade na jesen. Kontejnirane sadnice koje rastu u vodi tijekom cijele godine mogu se virtualno saditi bilo kada budući da se samo potope u jezerce.

Vrste

Iris ensata
Najljepše močvarne perunike koje potječu iz Japana gdje su se tijekom stoljeća razvila mnogobrojna hibrida te su smatrale nacionalnim blagom. To su biljke visokih uskih listova koje nose velike i krupne cvjetove (kod nekih sorata i do 20 cm u promjeru). Vole vlažna i kiselkasta tla a toleriraju vodu iznad korijena samo tijekom cvatnje. Više o toj vrsti pročitajte na stranici Ensata projekt.

Iris laevigata
Močvarna perunika porijeklom iz Azije i Japana. Vrsta koja zahtjeva stalno vlažnu zemlju, ne podnosi sezonsku sušu te može tijekom cijele godine rasti u vodi. Voli hranjiva tla bogata humusom kiselkaste reakcije. Traži hladnija ljeta pa stoga ne naraste do pune veličine u našim krajevima. Cvjetovi koji se pojavljuju početkom ljeta, su plave boje s tankim bijelim centralnim signalom na lapovima.

Iris versicolor
Močvarna perunika koja je rasprostranjena sjevernom Amerikom i Kanadom. Raste tijekom cijele godine u plitkoj vodi. Prirodno raste uz potoke, u močvarama i na obalama jezera. Stvara guste busene iz debelih i jakih rizoma. Zbog velikog broja kromosoma ova je vrsta jako varijabilna. Iz istog razloga i boja cvjetova jako varira (= versicolor). Cvjetovi se pojavljuju na razgranatim stapkama. Lapovi cvijeta su uski, plave do ljubičaste boje i stoje u vodoravnom položaju. Signal je bijele i žute boje prošaran tamnim žilama.

Iris virginica
Vrsta koja prirodno raste u sjevernoj Americi i Kanadi uzduž rijeka, u močvarama i na poplavnim područjima gdje je korijen često duže vrijeme ispod vode. Raste u vodi dubine do 15 cm ili u močvarnoj zoni. Podnosi sušu bolje od I. versicolor. Listovi, koji često leže na tlu ili vodi, su svijetlo zelene boje; cvjetne stapke su visoke i razgranate te nose do šest mirisnih cvjetova. Boja cvijeta u divljini je dosta varijabilna, od svijetlo plave do tamno plave.

Iris pseudacorus
Europska močvarna perunike žutih cvjetova. Biljka raste uz obale jezera, rijeka, kanala i u močvarama u plitkoj vodi do 40 cm dubine na suncu ili polusjeni. Naraste do jednog metra u visinu te stvara guste i velike busene. Dobro podnosi i sezonske ljetne suše ali ne podnosi položaje koji su većinom godine suhi. Listovi su široki, tamne zelene boje s izraženom središnjom žilom. Cvjetovi su mali, žute boje sa smeđim signalom u obliku oka u sredini lapova. Cvjetovi se pojavljuju u velikom broju a sama cvatnja traje dosta dugo. Apsorbira teške metale u vodi, podnosi anoksiju te zahtjeva puno dušika za rast pa se često viđa u blizini eutrofnih voda.

Iris setosa
Vrsta iznimno otporna na hladnoću koja prirodno raste u Rusiji, Kini, Aljasci i Japanu. Raste na vlažnim livadama, močvarama i na obalama vodenih tokova pa čak i u bočatoj vodi. Listovi ove vrste su plavo zelene boje, uski i često crveno obojeni pri dnu. Stvara guste busene iz debelog i razgranatog korijena. Cvjetovi su kompaktni s reduciranim listovima i uskim lapovima pa izgleda da su sastavljeni samo od tri djela. Boja cvjetova u divljini ovisi gdje koja kolonija raste pa tako azijske kolonije imaju purpurno plave cvjetove dok one u sjevernoj Americi, plave. Signali na lapovima mogu biti bijeli ili žuti.
Lako se križa s ostalim močvarnim perunikama.

Iris chrysographes
Vrsta porijeklom iz Kine gdje raste u vlažnim šumama na 7000 metara nadmorske visine.
Listovi su sabljasti i uski, pri vrhovima oštro savijeni prema van. Rizomi su tanki a cvjetne stabljike šuplje te nose nekoliko cvjetova pri vrhu. Cvjetovi su crvenkasto-ljubičaste do crne boje, baršunaste teksture sa zlatnim signalom u sredini lapova. Signal je često raspucan u linije koje variraju u broju i duljini. Uzgaja se u bilo kojem supstratu koji je bogat humusom te uspijeva i u nešto sušim uvjetima u polusjeni.

Iris sibirica
Europska vrsta koja prirodno raste na vlažnim livadama koje ponekad mogu poplaviti. Dosta često raste i u vlažnim gorskim područjima. Listovi su plavo-zeleni, uski i kruti. Cvjetne stapke su visoke, razgranate te nose cvjetove s velikim, plavim, jajolikim laticama i plavim lapovima na bijeloj podlozi išarani, manje ili više, s ljubičastim žilama. Signal može imati i žute boje. Traži sunce i dobro dreniran supstrat ali puno vlage tijekom rasta. U toplim krajevima uzgaja se u polusjeni.

Louisiana perunike
Skupina perunika koja je prirodno rasprostranjena na širem području rijeke Mississippi u Americi. Skupinu čine I. brevicaulis, I. fulva, I. hexagona, I. giganticaerulea i I. nelsonii. Rastu u vlažnim uvjetima močvara, kanala i rijeka u plitkom vodi ili močvarnoj zoni te podnose duge sezonske poplave. Listovi su zelene boje, lancetasti, dugi i dosta široki. Veliki se cvjetovi pojavljuju na visokim i čvrstim stabljikama. Nakon cvatnje stvaraju velike sjemenske čahure koje sadrže sjemenke obložene plutom koje mogu dugo plivati na površini vode. Paleta boja cvjetova je jako široka budući da se u prirodi slobodno križaju sve vrste koje čine skupinu. Biljke dosta agresivno rastu u idealnim uvjetima te se brzo šire debelim rizomima. Nisu izbirljive što se tiče tla.