Iris danfordiae
Patuljasta perunika koja potječe iz Turske. To je lukovičasta biljka koja pripada skupini retikulata irisa. Te perunike rastu u brdima na visokim nadmorskim visinama koje tijekom proljeća karakterizira visoka količina oborina dok tijekom ljeta nastaje duža suša. Stoga im takve uvjete treba osigurati i u uzgoju. Počinju cvjetati otprilike kad i šafrani tj krajem zime pa do polovice proljeća. Nakon toga, listovi se izdužuju kako bi stvorili što vise hranjivih tvari i pohranili ih u lukovice. Početkom ljeta listovi odumiru i biljka se polako povlači u zemlju gdje miruje do sljedeće sezone. Tijekom ljeta treba biljci osigurati suhe uvjete rasta. Iris danfordiae je jedna od dviju vrsta sa žutim, mirisnim cvijetom u toj skupini irisa. Karakteristika te vrste je ta što ne cvijeta svake godine već svakih nekoliko godina. Razlog tome je to što se matične lukovice nakon cvatnje raspadnu na više malih lukovica kojima treba par godina kako bi postigle veličinu za cvatnju. Uspijeva u običnoj vrtnoj zemlji te ne voli previše hranjiv supstrat.
U uzgoju imamo i rijetki hibrid “Katherine Hodgkin” nastao križanjem I. danfordiae i I. histrioides “Major”. Cvijet je lagane žute boje sa izraženim plavim žilama .
Iris reticulata
Patuljasta perunika koja potječe iz Turske, Irana, Iraka, Rusije i Kavkaza. To je lukovičasta biljka koja pripada skupini retikulata irisa (uzgoj sličan kao i kod I. danfordiae). Biljka cvijeta početkom ožujka ljubičasto-plavim cvjetovima koji imaju miris sličan onome ljubičica. Lake su za uzgoj te se buseni svake godine sve više povećavaju. Nakon cvatnje listovi se izdužuju do dužine od 40 cm (i preko) a nakon toga, početkom ljeta, odumiru. Sadi se na položaj koji je tijekom jutra izložen jakom suncu dok se u popodnevnim satima nalazi u laganoj sjeni.
Najpoznatiji hibrid I. reticulata je sorta “Harmony”, tamne nebesko plave boje.
U uzgoju imam još sortu “Pixie”, tamne i bogate plave boje.
Iris bucharica
Lukovičasta biljka visine 30 cm, koja potječe iz Afganistana i pripada skupini Juno irisa. Prirodno raste u stepama ili na brdskim obroncima gdje su zime jako hladne a ljeta izrazito topla i suha. Biljke te supine izrazito su osjetljiva na višak vode pa ih stoga treba saditi u gotovo čisti pijesak i šljunak. Na prirodnom staništu jedinu vodu koju te biljke dobivaju je tijekom otapanja leda na proljeće. Biljka se stoga zaljeva samo dok ima zeleno lišće. Nakon cvatnje, listovi biljke počinju odumirati te se pojavljuju opet tek sljedeće sezone. Cvijet je žuto-bijele boje i pojavljuje se tijekom travnja.
Iris lacustris
Patuljasta perunika porijeklom iz sjeverne Amerike (Great lake region, Michigan). Raste iz tankog i rebrastog rizoma žućkaste boje. Visine je svega 10 cm. Prirodno raste na rubovima svijetlih šuma ili na otvorenim staništima na tankoj bazičnoj podlozi. Na odgovarajućem položaju širi se relativno brzo te stvara velike populacije.
Cvijeta krajem svibnja malim, plavim cvjetovima sa žuto-bijelim signalima koji se pojavljuju na kratkim stapkama.
Iris attica
Patuljasta perunika koja potječe iz Grčke i država bivše Jugoslavije. To je zimzelena biljka sa srpastim, zelenim lišćem. Boja cvijeta je u prirodi dosta varijabilna pa se tako mogu naći žuti, ružičasti, ljubičasti, ljubičasto-plavi, bijeli ili dvobojni cvjetovi.
Raste na otvorenim staništima na punom suncu na poroznim i kamenim supstratima. Da bi uspješno rasla zahtijeva ljetni period mirovanja.