Rod Sempervuma se sastoji od 40 sukulentnih vrsta iz obitelji Crasulaceae. To su trajnice rozetastog oblika koje prirodno rastu od Maroka do Irana, na Alpama, na brdima Balkana, Karpata, Turske i Armerie, u sjevernom dijelu saharske pustinje i na Kaukazu. Njihova sposobnost spremanja vode u sukulentne listove omogućava im preživljavanje u iznimno teškim uvjetima, među užarenim kamenjem i često dugo bez vode.

Ime Sempervivum potječe iz latinske riječi semper, a označuje “uvijek” i riječi vivum koja označuje “živo”, dakle “zauvijek živ”. To opisuje njihovu sposobnost dugog življenja u lošim uvjetima i zadržavanja listova tijekom zime.

Sempervivumi rastu kao pokrivači tla te svaraju gusti tepih. Svaka se rozeta aseksualno razmnožava stvarajući mnoštvo mladih biljaka oko sebe. Rijetko se te biljke razmnožavaju seksualno putem sjemena. Svaka rozeta živi mnogo godina prije nego započne s cvatnjom. Tijekom cvatnje, rozeta se izdužuje i na njenom se vrhu pojavljuje skupina zvjezdastih cvjetova, ružičaste, bijele, žute ili crvene boje. Cvjetovi imaju šest latica i hermafroditni su. Na početku cvatnje cvjetovi su muškog karaktera, tada se prašnici lagano počinju uvijati prema van daleko od tučka sprečavajući tako samooplodnju. Nakon cvatnje rozeta umire.

Čuvarkuće se lako prepoznaju, no vrste unutar roda se teško razlikuju jedna od druge. Čak i biljke iste vrste u različitim uvjetima uzgoja izgledaju drugačije jedna od druge te izgledaju različito ovisno o godišnjem dobu. Stvaranje prirodnih hibrida između vrsta dodatno otežava njihovu identifikaciju. Najpoznatija vrsta je Sempervivum tectorum, stara ljekovita biljka koja se tradicionalno uzgajala na krovovima i zidovima starih kuća.

Uzgoj: čuvarkuće uspijevaju u prilično suhim uvjetima pa se mogu uzgajati u ukrasnim vazama, kamenjarima i gredicama. Ukoliko se sade u gredice treba pripaziti da ih druge biljke svojim rastom ne pokriju i da zemlja ne bude uvijek jako vlažna. U protivnom će rozete istrunuti. Nisu zahtijevne što se tiče tla pa tako mogu rasti u škrtim tlima, u kamenu i pijesku. Odlično podnose mraz i ne smeta im zimska hladnoća, štoviše, ona im osigurava lijepe crvene zimske boje.

Nikada ne presađujte čuvarkuće tijekom ljeta kada su temperature jako visoke jer će rozete, u kombinaciji s vlažnom zemljom, istrunuti u roku od par dana.